1907. godine održana je spektakularna utrka autima od Pekinga do Pariza. Evo priče

GODINE 1907. održana je jedna od najfascinantnijih i najodvažnijih automobilskih utrka u povijesti – utrka od Pekinga do Pariza, duga oko 14.994 kilometra. Bila je to prva transkontinentalna automobilska utrka kroz Aziju i Europu, organizirana u doba kada ceste izvan gradova gotovo da nisu ni postojale, a sam automobil još je bio tehničko čudo u povojima.

Ideja o utrci rodila se u redakciji francuskih novina Le Matin, koje su 31. siječnja 1907. objavile izazov: “Što bi danas čovjek morao napraviti kako bi dokazao da automobil može sve? Mora poći iz Pekinga do Pariza automobilom.” Cilj nije bio samo testirati granice tadašnje tehnologije, već i popularizirati automobil kao sredstvo koje može osvojiti i najneprohodnije dijelove svijeta.

Na izazov se prijavilo pet timova, a pravila su bila jednostavna: nema unaprijed pripremljene pomoći, nema posebnih opskrbnih točaka, a gorivo će biti dostupno u unaprijed određenim konzulatima i poštama duž rute.

Sudionici i vozila

Pet automobila iz različitih zemalja krenulo je iz Pekinga 10. lipnja 1907.:

• Italija – Itala 35/45 HP (posada: princ Scipione Borghese, Luigi Barzini – novinar i Ettore Guizzardi – mehaničar)
• Francuska – De Dion-Bouton
• Francuska – Sizaire-Naudin
• Francuska – Contal (trokolica)
• Nizozemska – Spyker

Vozila su bila vrlo različita po dizajnu i sposobnostima. Talijanski Itala bio je veliki, robustan automobil sa snažnim motorom i dodatnim rezervoarima goriva – što će se kasnije pokazati ključnim.

Ruta i izazovi

Utrka je započela ispred francuske ambasade u Pekingu. Ruta je vodila kroz pustinju Gobi, Mongoliju, Sibir, Rusiju, Ukrajinu, Poljsku, Njemačku te konačno u Francusku – sve bez asfalta, karata i gotovo ikakve infrastrukture.

Putovanje je bilo iznimno teško. Sudionici su morali sami tražiti mostove ili graditi prijelaze preko rijeka, često su upadali u blato, snijeg ili ostajali bez goriva. U nekim dijelovima Kine i Mongolije morali su se oslanjati na deve koje su vukle automobile iz močvara. Problemi s kotačima, motorima i gorivom bili su svakodnevni.

Zanimljivost: princ Borghese je u trenutku kad je već bio u vodstvu napravio odstupanje od više stotina kilometara da bi otišao na svečanu večeru u Petrograd, a zatim se vratio na rutu i svejedno pobijedio – što dovoljno govori o njegovu vodstvu i samopouzdanju.

Rezultati

Pobjednik je bio talijanski tim u automobilu Itala, koji je stigao u Pariz 10. kolovoza 1907., točno dva mjeseca nakon starta. Bili su više od 20 dana ispred drugoplasiranog automobila, nizozemskog Spykerova tima.

Francuska trokolica Contal, zbog svoje nestabilnosti i tehničkih problema, nikada nije stigla dalje od pustinje Gobi. Vozač i suvozač spašeni su od sigurne smrti zahvaljujući lokalnim nomadima.

Utrka Peking – Pariz nije bila samo sportski događaj. Ona je bila dokaz mogućnosti automobila i hrabrosti ljudi koji su ih vozili. Promijenila je percepciju javnosti o automobilima te ostavila snažan dojam na inženjere i proizvođače diljem svijeta.

Također je bila prethodnica rally utrka, s elementima koji su i danas standard: vožnja po teškom terenu, mehanička samoodrživost i navigacija bez potpore.

Peking – Pariz utrka postala je legendarna. Danas se povremeno organiziraju rekonstrukcije utrke u kojima sudjeluju ljubitelji oldtimera koji prolaze istu (ili sličnu) rutu, često s vozilima iz ranog 20. stoljeća.

Utrka iz 1907. ostaje u povijesti zabilježena kao jedan od najodvažnijih pothvata rane automobilske ere – spoj avanture, tehnologije i neustrašivog duha.